Attractions and Places To See around Općina Bednja - Top 4

The collection of weapons includes about 300 examples of weapons and protective equipment or their parts, created in the period from the 15th to the beginning of the 20th century.

A must visit, there is no entrance fee to enter the balcony

https://www.matica.hr/vijenac/623/stoljetna-sloga-hrvata-i-slovenaca-27438/ Pogled na kapelice na obzorju, kroz okrugla zelena, crvena i žuta stakalca prozora raskošne viteške dvorane dvorca Trakošćana oduvijek je bio predmet znatiželje posjetitelja dvorca pa tako i nas. Da bismo konačno saznali tko ih je, kada i zašto imao potrebu sagraditi, krenuli smo put sjevera, a putem do tih zanimljivih sakralnih građevina na samoj granici Hrvatske i Slovenije poveo nas je jedan od današnjih dobrih poznavatelja života u pograničnim naseljima Cvetlin i Jamno. Dvije kapelice vjekovni su svjedoci o povezanosti dvaju svetaca, ali i nerazdvojna života dvaju naroda jer s vrha Auguštinova brda pruža se pogled na široka obzorja pa čak ni granični kamen ovdje nikomu ne znači ni fizičku ni mentalnu barijeru. Dvije kapelice na samu su vrhu brda. Kapelica posvećena svetoj Magdaleni nalazi se ispred, a ona svetom Augustinu, odnosno Jagoštinu, kako kažu u Cvetlinu, iza, pa se čini kao da Augustin svoju Magdalenu čuva i štiti držeći je u zagrljaju. U tome se može iščitati i simbolika jedinstvene povezanosti i dobrih međususjedskih odnosa jer iako su kapelice danas desetak metara dublje na slovenskoj strani svecima u pohode i danas rado dolaze i jednako ih i danas štuju žitelji s jedne i druge strane granice. A ovdje, na samu vrhu, označava je davno postavljen marijaterezijanski granični kamen na kojemu s jedne strane piše DMS (državna meja Slovenije), a s druge MRT, odnosno Marija Regina Terezija. Granica se nikad nije osjećala Danas su kapelice na jednoj od omiljenih planinarskih kota, a nalaze se i na hodočasničkom putu prema hrvatskim marijanskim svetištima u Lepoglavi, Loboru i Mariji Bistrici. Da zajedništva ne nedostaje, svjedoči i činjenica da se sveta misa uz blagdane svetaca obično služi na obama jezicima, a večer prije, zadnje nedjelje u kolovozu, održava se i veličanstvena procesija s bakljama koje se vide izdaleka. Iako granični kamen na obronku svjedoči o vremenu vladavine Habsburgovaca, ovdje se, kažu nam naši sugovornici, prava granica nikada nije osjećala. Nekad se do kapelica stizalo pješice put brda, a danas motorizirane posjetitelje donekle ometa nedaleki malogranični prijelaz na glavnoj cesti, gdje smo i mi morali pokazati osobnu iskaznicu. „Tu se svake posljednje nedjelje u kolovozu održava veliko proštenje na koje dolaze i Hrvati i Slovenci, baš kao u vrijeme kada je čitavo to područje bilo u vlasništvu nekadašnjih grofova Draškovića“, kaže nam najbliži susjed i čuvar kapelica Janez Šmigoc. „Dva proštenja uz dva blagdana oduvijek su bila prigoda za prijateljsko druženje uz kotlovinu, tamburaše i dobro vino pa ponekad bude i onih veselijih koji ostanu spavati po šumarcima, no nikada nije bilo sukoba ni tučnjava“, priča nam naš vodič, Mladen Jagarinec, administrativni tajnik u Općini Bednja i jedan od članova popularnoga bednjanskoga benda Kavaliri, inače čuvara tradicije tamburaške glazbe i bednjanskog jezika. Njegov je djed, a potvrdio nam je to i njegov slovenski susjed Janez Šmigoc, koji sa suprugom i dvoje djece izdvojen od sela živi na brdu Auguštinovu, nekad kupio dio zemljišta sa šumom koji se prostire od slovenske granice pa sve do sela pa se i danas granica njihova imanja podudara s državnom granicom i imanjem Šimigocovim i dvorištem dviju crkvi. Zbog toga je njegova priča o dvjema kapelicama tako pouzdana. „Od župne crkve sv. Petra i Pavla u Cvetlinu do Brezove gore prijašnje komunikacije išle su drukčije, moglo se i s hrvatske strane doći do crkava, ali danas se ide zaobilazno kroz Sloveniju pa ta sela više ne komuniciraju na dnevnoj bazi. S asfaltiranim cestama sela su se otuđila i postala međusobno udaljenija, jer nitko više ne ide pješke“, govori nam naš vodič dok se automobilom penjemo do Auguštinova brda. A Janez Šmigoc, današnji čuvar dviju crkava, koji je to poslanje naslijedio od predaka, pokazao nam je i pravo blago – autentičnu knjigu spomena, u kojoj su župnici ostavljali svoja sjećanja od 1916. do danas. Zapisani su u njoj, i to po godinama, najvažniji događaji vezani uz dvije kapelice: hodočašća, proštenja, vjenčanja i proslave obljetnica. Sveci skrušenosti i pokajanja O crkvama pronalazimo detalje u izvješću o vizitacijama crkve u Leskovcu iz 1756. Tu su kao njezine podružnice navedene sveta Magdalena i sveti Auguštin, a uz 1500. obljetnicu smrti svetoga Augustina Ognjeslav Škalec, župnik mjesne crkve, napisao je i posebnu knjižicu o sv. Auguštinu. U njoj ističe da su naši davni preci znali cijeniti prekrasan pogled s toga 506 metara visoka brijega te da su zato na tom mjestu izgradili čak dvije kapelice. Gradili su ih domaći majstori koji nisu poznavali simetriju, a 1794, zabilježena na stropu kapelice sv. Auguština, smatra se godinom završetka radova. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata odvezeni su oba bakrena pokrova kao i dva zvona, a za vrijeme drugoga i tri nova zvona. Sveti Magdalena i Auguštin simboli su preobraćenja i pokajanja. Sveta Magdalena trebala je biti izgrađena malo niže na hrvatskoj strani, ali su Slovenci u noći srušili zidove jer su smatrali da mora biti sagrađena na najvišem mjestu tako da je svi vide jer je Magdalena bila grešnica, priča je koju nam pripovijeda Janez Šmigoc, a dvije crkve izgrađene su jedna do druge zbog toga što je to dvoje u mladosti vezivala zabranjena ljubav. Magdalena je Augustinu okrenula leđa i odlučila otići u samostan, a potom se zaredio i Augustin, koji je postao i biskupom. Zbog toga je crkva svete Magdalene smještena ispred crkve svetog Auguština. Više je verzija priče i o gradnji crkve svete Magdalene na hrvatskoj strani. Na jednoj zaravni blizu vrha uistinu se i nalaze kameni zidovi kapelice koja je navodno trebala biti prva verzija crkve svete Magdalene. Janez Šmigoc međutim tvrdi da je to trebala biti crkva Majke Božje Gorske i da je gradnja prestala jer je jedna mještanka tamo donijela koš gnoja, da pognoji svoju njivu, a kako se Marija od tada više nije ukazala na tom brdu, prestala je i gradnja crkve. Znakovito je međutim da se do današnjih dana, kako navodi naš vodič, nije urušio ni komadić toga zida, pa kao da i ta crkva još čeka na svoje dovršenje.

The roads from all directions are great Nice castle you can walk around the lake Weekend lots of motorcycles

Awesome place to visit. You haven't been here yet ? Pff ... what are you waiting for ????

The Trakošćan manor is a cultural asset, a protected historical ensemble consisting of a castle, buildings next to the castle, a park and a forest park with a lake. Today, the castle is one of the few buildings in Croatia with its own preserved material, historically closely related to the architectural framework and life of its owners. Much more: https://trakoscan.hr/

Castle Trakošćan's cultural heritage, is protected as a historical entity, which consists of the castle, the building next to the castle, park and forest park with a lake. Today the castle is one of the few facilities in Croatia with preserved its own constitution, historically closely related to the architectural framework and the life of its owners. https://www.trakoscan.hr/index-en.html

Trakošćan was built in the late 13th century as part of the defence fortification network of northwestern Croatia. It was a small fortress serving as an observation post overlooking the road from Ptuj towards the Bednja valley. Trakošćan was mentioned for the first time in 1334. The first known owners of Trakošćan were the Counts of Celjski, who also ruled over the entire Zagorje principality. During the 18th century the castel was largely neglected and in the first half of the 19th century the family again took interest in the castle, but now the castle reflected the spirit of the new age, a romantic return to nature and family traditions. At this time the castle was restored and turned into a residential dwelling modelled on German romantic castles. The same romantic features can be observed in the restored park and artificial lake. Members of family Drašković left the castle in 1944 and the castle was then nationalised. In 1953 museum was established with it’s permenant display. Museum is owned by Republic of Croatia. Since 1954, valuable preserved museum objects placed in the castle are available to visitors. The forest around the lake and the landscaped area of the park are protected and preserved parts of the once large estate of the Counts Drašković that form a historical and natural whole. The park-forest is rich in diverse flora and fauna. In the immediate vicinity of the castle is located the Holly Cross Chapel built by Counts Drašković in the mid- 18th century. The educational pathway around the Lake Trakošćan is known as the Faerie Path. The promenade is about five kilometers long and the sightseeing takes about two hours of slow walking. credits https://trakoscan.hr/